Danas su ručni mjenjači sa šest brzina apsolutni standard u automobilskoj industriji. Nalazimo ih u obiteljskim kompaktima, gradskim automobilima, pa sve do radnih dostavnjaka i sportskih modela. Vozači ih uzimaju zdravo za gotovo, cijeneći niže okretaje motora i manju potrošnju goriva na autocestama. Međutim, put do uvođenja šestog stupnja prijenosa u serijsku proizvodnju bio je dug, kompliciran i prožet genijalnim inženjerskim rješenjima.
Iako većina entuzijasta smatra da je šesta brzina proizvod modernog doba i ekoloških normi s kraja devedesetih, prvi model koji je ponudio šest prijenosnih omjera pojavio se na cestama mnogo ranije nego što većina ljudi misli – zapravo, prije više od devedeset godina!
U ovom povijesnom pregledu istražit ćemo evoluciju šesterostupanjskih mjenjača, otkriti koji su automobili bili istinski pioniri ove tehnologije te kako je jedan legendarni supersportski model koristio šestu brzinu na potpuno bizaran način.
1. Genijalna varka iz 1932. godine: Američki Auburn i dvostruki omjeri
Ako povijest mjenjača promatramo kroz prizmu mehanike koja vozaču stavlja na raspolaganje šest različitih stupnjeva prijenosa za vožnju naprijed, moramo se vratiti duboko u tridesete godine prošlog stoljeća, točnije u 1932. godinu.
Prvi automobil koji je u praksi omogućio vozaču korištenje šest brzina bio je američki Auburn. Auburn je bio poznat po luksuznim i tehnološki naprednim vozilima, a te su godine predstavili rješenje koje je premostilo tadašnja ograničenja klasičnih mjenjačkih kutija.
Kako je radio mjenjač u Auburnu?
Sam mjenjač u automobilu zapravo je bio standardni, tada uobičajeni trostepeni mjenjač. Međutim, inženjeri su na stražnju osovinu ugradili poseban, opcionalni sustav s dvostrukim omjerom prijenosa (tzv. Dual Ratio ili visoki i niski prijenos).
Vozač je pomoću poluge na upravljaču mogao prebacivati između te dvije postavke diferencijala. To je značilo da je svaka od tri postojeće brzine u mjenjaču imala svoju “nisku” (za ubrzanje i brda) i “visoku” izvedbu (za ekonomično krstarenje otvorenim cestama). Kombinacijom ta dva sustava, vozač je na raspolaganju imao ukupno šest omjera prijenosa, što je za standarde 1932. svemirska tehnologija koja je omogućavala Auburnovim masivnim motorima nevjerojatnu elastičnost.
2. Istinski pionir iz 1967. godine: Alfa Romeo 33 Stradale
Iako je Auburn ponudio šest brzina kroz trik s diferencijalom, na prvi pravi, namjenski konstruirani ručni mjenjač sa šest brzina u jednom kućištu moralo se čekati još punih 35 godina. Čast da u povijest uđe kao prvi produkcijski automobil s čistim šestostepenim mjenjačem pripala je Italiji i kultnoj marki iz Milana.
U jesen 1967. godine predstavljena je senzacionalna Alfa Romeo 33 Stradale. Ovaj ekskluzivni i nevjerojatno lijepi automobil nastao je izravno iz čistokrvnog trkaćeg modela Tipo 33, koji je harao svjetskim stazama. Kako bi se trkaće performanse uspješno prenijele na javne ceste, Alfa je u cestovnu verziju ugradila vrhunski ručni mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa, koji je razvio mjenjački gigant Valerio Colotti.
Trkaća tehnologija za cestovne sretnike
Alfa Romeo 33 Stradale bila je tehnološko remek-djelo svog vremena. Pokretao ju je središnje smješteni 2,0-litarski V8 motor koji je razvijao impresivnih 220 konjskih snaga, a vrtio se do tada nezamislivih 10.000 okretaja u minuti.
Budući da je trkaći V8 motor imao vrlo usko radno područje u visokim okretajima, šestostepeni mjenjač bio je nužnost kako bi vozač uvijek mogao držati motor u zoni maksimalne snage. Ovaj automobil bio je ekstremno rijedak i skup – proizvedeno je svega 18 primjeraka, zbog čega je tehnologija šest brzina još godinama ostala rezervirana isključivo za najekskluzivnije trkaće strojeve.
3. Superautomobili osamdesetih: Porsche 959 i njegova tajanstvena “G” brzina
Kako su desetljeća prolazila, brzine automobila su rasle, a s njima i potreba za dodatnim stupnjevima prijenosa koji bi omogućili veću maksimalnu brzinu bez pretjeranog opterećenja motora. Kada je riječ o modernoj eri superautomobila, apsolutni pionir i vizionar na polju šestostepenih mjenjača bio je Porsche 959, predstavljen u svojoj konceptnoj formi 1983. godine (proizvodnja je krenula 1986.).
Porsche 959 bio je tehnološki najnapredniji automobil svog desetljeća, opremljen pogonom na sva četiri kotača, sekvencijalnim twin-turbo motorom i elektronički kontroliranim ovjesom. Za prijenos te silne snage razvijen je poseban mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa, ali uz jednu vrlo neobičnu i fascinantnu specifičnost.
Zašto Porsche prvu brzinu nije zvao “prva”?
Inženjeri iz Stuttgarta odlučili su mjenjačku kulisu označiti na jedinstven način. Umjesto klasičnog rasporeda od 1 do 6, na ručici mjenjača prva brzina bila je označena slovom “G”.
Slovo “G” dolazilo je od njemačke riječi Gelände, što u prijevodu znači “terenska vožnja” ili “izvan ceste”. Taj prvi stupanj prijenosa imao je iznimno kratak omjer, dizajniran prvenstvenstveno za puzanje po teškim terenima, kretanje na ekstremnim uzbrdicama ili za potrebe homologacije vozila za reli (poput legendarnog Pariz-Dakara gdje je 959 pobjeđivao).
Ostatak mjenjača bio je označen brojevima od 1 do 5. Dakle, vozači Porschea 959 u normalnim su okolnostima kretali iz brzine označene brojem 1 (koja je zapravo bila druga brzina), dok je brzina broj 5 u stvarnosti predstavljala šesti stupanj prijenosa.
4. Devedesete godine: Ulazak šeste brzine u masovnu proizvodnju
Nakon Alfe i Porschea, šesterostupanjski mjenjači polako su počeli silaziti s trona rezerviranog za superautomobile i prelaziti u klasu sportskih automobila dostupnijih širem krugu kupaca. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, kultni modeli poput Toyote Supre (MK4), Nissana Skyline GT-R, BMW-a M3 (E36) i Chevrolet Corvette (C4) ponosno su na ručici mjenjača nosili grafiku sa šest brzina.
Glavni pokretač ove masovne tranzicije bila je evolucija autocesta i potreba za smanjenjem potrošnje goriva. Inženjeri su shvatili da dodavanjem šeste brzine s takozvanim overdrive omjerom mogu drastično spustiti okretaje motora pri brzinama od 120 ili 130 km/h. To je značilo znatno tišu i udobniju vožnju na dugim relacijama, manje trošenje mehaničkih dijelova motora i, ono najvažnije, osjetnu uštedu na benzinskim crpkama. Početkom 2000-ih, šest brzina postalo je standard čak i u dizelskim obiteljskim limuzinama, čime je ova povijesna inovacija konačno u potpunosti demokratizirana.
Povijest šesterostupanjskog mjenjača savršen je primjer kako se tehnologija razvijena za trkaće staze (poput Alfe 33 Stradale) ili ekstremne inženjerske demonstracije moći (poput Porschea 959) s vremenom pretvara u standardni dio naše svakodnevice.
Sljedeći put kada na autocesti prebacite ručicu mjenjača u šesti stupanj i osjetite kako motor vašeg automobila utihne, sjetite se Auburnovih inženjera iz 1932. godine i njihove genijalne ideje s dvostrukim osovinskim omjerima koja je, prije gotovo stoljeća, započela ovu uzbudljivu automobilsku evoluciju.