Vožnja bolida Formule 1 po kiši oduvijek se smatrala ultimativnim testom vještine, no u modernoj eri to je postao prvenstveno problem sigurnosti i fizike. Glavna prepreka nije samo sklizak asfalt, već gotovo potpuni izostanak vidljivosti. Kada moderni bolidi s ogromnim difuzorima i širokim gumama prolaze kroz stajaću vodu, oni podižu gustu vodenu maglu koja vozače iza njih ostavlja u potpunom mraku.
Ferrari je nedavno preuzeo inicijativu i započeo testiranje inovativnog rješenja pod pokroviteljstvom FIA-e. Cilj je jednostavan, ali tehnički iznimno zahtjevan: smanjiti prskanje kapljica bez narušavanja aerodinamičke ravnoteže bolida.
Fascinantne brojke: Koliko vode zapravo izbacuje F1 bolid?
Da bismo razumjeli razmjer problema, moramo pogledati tehničke specifikacije Pirelli guma koje se koriste u ekstremnim uvjetima. Brojke su, blago rečeno, nevjerojatne:
- Full Wet gume (plava stijenka): Dizajnirane za najteže uvjete, ove gume pri punoj brzini mogu istisnuti nevjerojatnih 85 litara vode u sekundi. Vizualno, to je kao da svake sekunde ispraznite cijelu kućnu kadu na stazu.
- Intermediate gume (zelena stijenka): Namijenjene vlažnoj stazi koja se suši, one istiskuju oko 30 litara vode u sekundi.
- Slick gume (bez profila): Vožnja na ovim gumama po kiši je praktički nemoguća jer ne posjeduju kanale za odvod vode, što trenutno dovodi do akvaplaninga.
Problem nastaje jer se ta golema količina vode, uslijed rotacije kotača i snažnog podtlaka koji stvara podnica bolida, pretvara u sitne čestice koje lebde u zraku. Umjesto da padnu natrag na stazu, one stvaraju neprobojan zid magle.
Ferrarijevi “blatobrani”: Testiranje poklopaca kotača
FIA već neko vrijeme eksperimentira s konceptom poklopaca kotača, a Ferrari je dobio zadatak testirati najnoviju verziju tih “štitova”. Ideja je fizički ograničiti smjer u kojem voda prska, usmjeravajući je natrag prema tlu umjesto u zrak.
Međutim, izazov je ogroman. Bilo kakav dodatak na kotačima dramatično utječe na hlađenje kočnica i aerodinamički potisak (downforce). Inženjeri moraju pronaći savršenu ravnotežu kako bi bolid ostao upravljiv, a vozač iza njega dobio barem minimalnu vidljivost potrebnu za sigurno utrkivanje.
Budućnost mokrih utrka u regiji i svijetu
Ovo rješenje je obećavajuće, ali pravi test bit će uvjeti stvarne utrke gdje se 20 bolida kreće u bliskom poretku. U regionalnim okvirima, gdje su proljetne i jesenske kiše česte na europskim stazama, ovakva tehnologija mogla bi značiti razliku između otkazivanja utrke i vrhunskog sportskog spektakla.
Bilo bi nevjerojatno kada bi mokre utrke mogli učiniti sigurnijima. Adrenalin koji pruža borba na natopljenom asfaltu neusporediv je s bilo čim drugim u autosportu, pod uvjetom da vozači zapravo vide kamo idu. Ferrarijev test na stazi Fiorano daje nadu da rješenje postoji i da je bliže nego što mislimo.