Stara narodna izreka kaže da se “auto i žena/muž ne posuđuju nikome”. I dok se u prvi dio rečenice često miješa humor, Zakon o sigurnosti prometa na cestama (ZSPC) tu je vrlo ozbiljan i nimalo blagonaklon. Jeste li znali da vam policija može privremeno oduzeti automobil čak i ako niste bili u njemu, pa čak ni u blizini mjesta prekršaja?
Sve što je potrebno jest da svoj ključ povjerite osobi koja ima povijest teških prometnih prekršaja. U tom trenutku, vaš limeni ljubimac prestaje biti samo prijevozno sredstvo i u očima zakona postaje “sredstvo izvršenja prekršaja”.
Kvaka 22: Zašto vlasništvo nije bitno?
Mnogi vlasnici automobila žive u zabludi da je njihova imovina “svetinja” i da im je država ne može oduzeti zbog nečega što je učinio netko drugi. Međutim, sudska praksa, uključujući Rješenje Visokog prekršajnog suda RH (IR-117/2021), jasno kaže: pitanje vlasništva nije relevantno za privremeno oduzimanje vozila.
Logika sustava je sljedeća: ako ste automobil dali osobi za koju ste znali (ili ste morali znati) da je opasna na cesti, vi ste svjesno pristali na rizik da to vozilo postane prijetnja tuđim životima. Time postajete suodgovorni za “opasno sredstvo” koje ste pustili u promet.
Tko su “ponavljači” i koji su prekršaji na “crnoj listi”?
Vozilo se ne oduzima za sitne prekršaje poput pogrešnog parkiranja. Zakon cilja na recidiviste – vozače koji su već najmanje dva puta pravomoćno kažnjeni za najteže prekršaje, a sada su uhvaćeni u trećem (ili tko zna kojem po redu).
Kritična “crna lista” prekršaja uključuje:
- Brzinu: Vožnja brža od 50 km/h iznad ograničenja u naselju.
- Smjer: Vožnja u suprotnom smjeru na autocesti ili brzoj cesti.
- Crveno svjetlo: Namjeran prolazak kroz crveno bez smanjenja brzine.
- Alkohol i droge: Odbijanje alkotestiranja ili vožnja s više od 1,50 g/kg alkohola u krvi.
- Zabrane: Upravljanje vozilom dok je vozačka dozvola oduzeta, ukinuta ili je izrečena zaštitna mjera zabrane.
- Bez dozvole: Vožnja prije stjecanja prava na upravljanje (bez položenog vozačkog ispita).
“Osnovana sumnja” i rok od 15 dana
Druga opasna zabluda jest da policija mora čekati sudsku presudu da bi vam oduzela auto. Naprotiv, dovoljna je osnovana sumnja u trenutku zaustavljanja. Ako policajac u sustavu vidi da je vozač recidivist, vozilo se oduzima odmah na licu mjesta.
Sud je tada dužan donijeti odluku o daljnjem postupanju s vozilom u roku od 15 dana. Iako troškove premještanja i čuvanja vozila službeno snosi počinitelj, vlasnik je onaj koji proživljava agoniju čekanja i neizvjesnosti hoće li mu i u kakvom stanju vozilo biti vraćeno.
Slučaj iz prakse: “Mogli ste provjeriti na internetu”
U spomenutom rješenju Visokog prekršajnog suda, okrivljenik je pet puta kažnjavan zbog vožnje pod zabranom. Vlasnik automobila pokušao se braniti time da nije znao za te kazne. Sud i MUP su bili neumoljivi: vlasnik je to mogao i morao provjeriti.
Danas MUP nudi online provjeru statusa vozačke dozvole. Sudovi smatraju da je to dovoljan alat da svaki vlasnik vozila provjeri osobu kojoj daje ključeve. Ako to niste učinili, zakon smatra da ste “pristali na ugrožavanje života i tijela”.
Cilj zakona: Automobil kao opasno oružje
Uvođenje mjere privremenog oduzimanja ima jasnu preventivnu svrhu. Želi se poslati poruka:
- Vozačima: Ako se ne znate ponašati, ostat ćete bez sredstva kojim radite prekršaje.
- Vlasnicima: Vi ste čuvari “opasnog oružja”. Ako ga date nekome tko njime ne zna ili ne želi rukovati po pravilima, odgovarat ćete svojom imovinom.
Zaključak: Kada je “ne” jedini ispravan odgovor
Ponekad je teško odbiti prijatelja ili rođaka koji moli za uslugu. No, u kontekstu hrvatskih prometnih zakona, to “ne” može biti odluka koja će vam uštedjeti tisuće eura i mjesece pravne bitke. Ako osoba koja vas moli za auto ima “tešku nogu na gasu” ili voli popiti, sjetite se da zakon ne razlikuje vašu dobru namjeru od njihove neodgovornosti.
Slušajte starije savjete – auto se ne posuđuje. A ako baš morate, prvo provjerite kome dajete ključeve u ruke. Jer, na kraju dana, policiju ne zanima čije je ime u prometnoj dozvoli, već tko je za volanom.