Uđete u svoj automobil, pritisnete gumb za paljenje, vežete pojas i krenete. Dolazite do prvog semafora, pritisnete kočnicu (ili izbacite mjenjač u ler), i u tom trenutku motor vašeg automobila odjednom umre. Nastane potpuni muk. Čim lagano popustite kočnicu ili dotaknete kvačilo, motor ponovno upali uz prepoznatljiv trzaj i vi nastavljate vožnju.
Ovo je svakodnevica s start-stop sustavom, tehnologijom koja je u posljednjih desetak godina postala standardni dio opreme praktički svakog novog automobila na tržištu. Osmišljen s plemenitim ciljem – smanjenjem potrošnje goriva i emisije štetnih plinova tijekom stajanja u gradskim gužvama – ovaj je sustav trebao biti tehnološki ponos moderne autoindustrije.
Međutim, ako pitate stvarne vozače, start-stop sustav nalazi se na samom vrhu liste najomraženijih i najiritantnijih funkcija u modernim automobilima. Većina vozača razvila je refleksnu naviku: čim sjednu u auto, prva stvar koju naprave jest pritisak na gumb za isključivanje start-stop sustava. Zašto ga vozači toliko mrze i jesu li njihovi strahovi od kvarova opravdani? Razotkrili smo tehničku pozadinu.
1. Konstantno trzanje i narušavanje udobnosti
Prvi i najbazičniji razlog za mržnju prema ovom sustavu jest čisti komfor vožnje. Zamislite da se vozite kroz gustu gradsku gužvu u vrijeme najveće špice. Sustav je u stanju ugasiti i upaliti motor pedeset puta u svega nekoliko kilometara vožnje “stani-kreni”.
Iako proizvođači tvrde da su moderni sustavi rafinirani i tihi, svako ponovno pokretanje motora (osobito kod četverocilindričnih i trocilindričnih dizelaša) praćeno je jasnim mehaničkim trzajem, vibracijom i zvukom. Nakon pola sata vožnje u takvom režimu, to neprekidno gašenje i paljenje počinje ozbiljno testirati živce svakog vozača. Također, u ljetnim mjesecima, kada se motor ugasi na semaforu, kompresor klima-uređaja često prestaje raditi pod punom snagom, pa u kabinu ubrzo počinje ulaziti topli i zagušljivi zrak.
2. Lažna ušteda goriva u stvarnom svijetu
Glavni argument za ugradnju start-stop sustava jest ušteda goriva. Proizvođači u svojim katalozima navode da ovaj sustav u gradskoj vožnji može smanjiti potrošnju i do 8% ili 10%.
No, neovisni testovi u stvarnom svijetu pokazali su znatno skromnije rezultate. U realnim uvjetima, ušteda se najčešće kreće između svega 2% i 4%, što na tanku goriva predstavlja zanemarivu financijsku razliku. Vozači s pravom osjećaju da su prevareni: trpe stalno trzanje automobila radi uštede koja je jedva mjerljiva na njihovom novčaniku, dok proizvođači profitiraju jer pomoću tog sustava na papiru spuštaju prosječnu emisiju $CO_2$ svoje flote kako bi izbjegli astronomske kazne Europske unije.
3. Astronomski troškovi zamjene akumulatora
Ovdje dolazimo do najvećeg paradoksa start-stop sustava. Zbog ekstremnih napora koje donosi neprekidno paljenje motora, automobili s ovim sustavom ne mogu koristiti obične, jeftine olovne akumulatore. Oni zahtijevaju specijalne, ultra-izdržljive akumulatore s AGM (Absorbent Glass Mat) ili EFB (Enhanced Flooded Battery) tehnologijom.
Ovi akumulatori su dizajnirani da izdrže tisuće ciklusa pražnjenja i brzog punjenja, ali imaju jednu veliku manu – cijenu.
- Običan akumulator za stariji auto košta oko 60 € do 80 €.
- AGM ili EFB akumulator za automobil sa start-stop sustavom košta između 150 € i preko 300 €, a nakon ugradnje se u većini slučajeva mora softverski “prijaviti” i kodirati preko dijagnostike u servisu, što dodatno podiže trošak.
Sva ona minimalna ušteda goriva koju ste mukotrpno skupljali godinama gaseći motor na semaforima u sekundi pada u vodu onog trenutka kada morate kupiti novi AGM akumulator.
4. Zamor materijala: Što o svemu misli mehanika?
Iako proizvođači automobila uvjeravaju javnost da su elektropokretači (anlaseri), alternatori i ležajevi na start-stop modelima dodatno ojačani i predimenzionirani, zakoni fizike se ne mogu izbrisati marketingom.
Klasični automobil bez ovog sustava tijekom svog životnog vijeka doživi otprilike 50.000 do 80.000 pokretanja motora. Automobil sa start-stop sustavom u istom razdoblju može doživjeti i do 500.000 ili više paljenja. To je deset puta veće mehaničko opterećenje za zupčanik anlasera, radilicu i ležajeve.
Kao što smo već ranije apsolvirali u automobilskim temama, najveće trošenje motora događa se upravo u trenucima paljenja, kada pritisak ulja još nije postigao svoj maksimum u svim kanalima. Iako je motor topao, neprekidno prekidanje i ponovno uspostavljanje uljnog pritiska unutar ležajeva radilice i užarene turbine dugoročno ubrzava zamor materijala i skraćuje životni vijek motora.
Zaključak
Start-stop sustav je klasični primjer tehnologije koja je razvijena u laboratorijima kako bi se zadovoljili politički i ekološki propisi, bez pretjeranog obzira prema stvarnim željama vozača i dugovječnosti mehanike.
On pruža privid ekološke osviještenosti, dok u stvarnosti prebacuje financijski teret potencijalnih kvarova i skupog održavanja na leđa vlasnika automobila. Upravo zato vozači s punim pravom mrze ovaj sustav – i nastavit će tražiti gumbe za njegovo isključivanje sve dok god im fizika i zdrava logika govore da motoru najviše godi kada radi mirno, stabilno i bez prekida.