Istražujući suvremene cjenike, konfiguratore koji izgledaju kao videoigre i marketinške brošure koje obećavaju “iskustvo” umjesto vožnje, došli smo na jednostavnu ideju: popisati pet najbeskorisnijih, najglupljih i najnepotrebnijih stavki opreme. To su one stavke koje ljudi, iz samo njima znanih razloga, plaćaju stotinama (ili tisućama) eura, a koje u realnom svijetu imaju korisnu funkciju koliko i pepeljara na motociklu.
Krenimo u ovaj revijalni ton kritike modernog konzumizma…
01. Svjetleći pragovi: Kad ego treba vlastiti reflektor
Vjerojatno su dizajneri u nekom trenutku zaključili kako osvjetljavanje podloge oko automobila (tzv. puddle lights) nije dovoljno. Nije im bilo dosta što retrovizori projiciraju logotip marke po blatu, lokvama i opušcima na parkingu. Morali su otići korak dalje i u unutrašnjost.
Osvjetljenje ukrasnog pokrova praga (onaj metalni ili plastični dio na koji zgazite pri ulasku) vrhunac je dizajnerske besposlenosti. Ta famozna “lajsna” najčešće svijetli kroz izrezbareni logotip poput AMG, RS, M ili Quattro.
Zašto je to glupo?
Osim što košta popriličnu svotu novca, ovaj komad opreme nema baš nikakvu praktičnu funkciju. Prag služi isključivo za dvije stvari: da preko njega otresete snijeg s cipela ili da ga slučajno ogrebete petom dok ulazite u auto. Svjetleći logotip na tom mjestu samo vam jasnije pokazuje koliko ste zapravo prljavštine unijeli u kabinu.
Ova stavka opreme zapravo je dijagnoza. Ona ne govori ništa o automobilu, ali govori puno o vlasniku koji osjeća potrebu da ga unutrašnjost vozila svakih pet minuta podsjeća na to koliko je platio određeni paket opreme. Detaljnije analize o kompleksima i definiranju identiteta kroz svjetleće natpise ostavit ćemo za disertacije iz psihologije.
02. Night Vision sustavi: James Bond za siromašne (duhom)
Ako ste aktivni marinac na tajnoj operaciji u bespućima Afganistana ili ste agent 007 koji se u gluho doba noći mora prikrasti bazi zlog negativca bez upaljenih svjetala – u redu. Night Vision sustav u tom slučaju ima smisla. No, za prosječnog vozača koji se vozi od točke A do točke B, ovo je jedan od najskupljih načina za naprezanje očiju.
Problem fokusa i logike
Razmislite o ovome: ako imate vjetrobransko staklo kroz koje vidite i moderna LED ili laserska svjetla koja bacaju snop pola kilometra ispred vas, zašto biste gledali u mali, crno-bijeli ekran na instrument ploči?
Blejanje u ekran dok se krećete brzinom od 100 km/h znači da mičete fokus s ceste. Iako sustavi prepoznaju pješake i srne, ekran je i dalje premalen da biste na njemu razaznali dubinu i perspektivu onako kako to rade vaše oči. Rezultat je škiljenje, zamor očiju i nepotreban rizik. Night Vision košta “nogu, ruku i pokoji bubreg”, a služi samo tome da se pohvalite prijateljima kako vaš auto ima tehnologiju iz borbenog zrakoplova – tehnologiju koju nikada nećete koristiti duže od pet minuta u komadu.
03. “Eco” lampica: Vizualni šamar za svako pritiskanje gasa
Ekologija je postala nova religija auto-industrije. Dok eko-mentalisti pokušavaju automobile učiniti sporijima, tišima i dosadnijima, proizvođači nam uvaljuju “jeftinu psihologiju” na instrument ploči.
Riječ je o famoznoj Eco-oznaci ili indikatoru štedljive vožnje. To je najobičnija lampica koja se upali svaki put kada vozite kao penzioner, a ugasi čim zapravo poželite iskoristiti snagu motora koju ste masno platili.
Iransko-eko-paranoja
Najsmješnije je što ta lampica neodoljivo podsjeća na lampice upozorenja za kvar. Svaki put kad se upali u kutu oka, podsvjesno pomislite da je motor ostao bez ulja ili da je sustav zatajio. U stvarnosti, ona vas samo “vrijeđa” jer niste dovoljno ekološki osviješteni u tom trenutku. Ako ste kupili automobil s unutarnjim izgaranjem, kupili ste ga da ga vozite. Indikator koji vas opominje što uopće koristite papučicu gasa je vrhunac licemjerja i bespotrebnog trošenja struje na ploči s instrumentima.
04. Sustav upozorenja za izlazak iz trake: Dadilja za nepažljive
Svijet se ubrzao, ljudi su stalno u žurbi i vožnja je postala usputna radnja dok se provjerava Instagram ili šalju poruke. Zato su proizvođači izmislili Lane Assist. To je onaj sustav koji vam trese volan ili pišti čim dotaknete bijelu liniju.
Gubitak fokusa na edukaciju
Umjesto da educiramo vozače da telefonima nije mjesto za volanom, mi ugrađujemo sustave koji korigiraju njihovu glupost. Na cesti je sve više “tikvana” koji nisu u stanju držati automobil unutar gabarita trake jer bleje u pametne telefone dok istovremeno dokazuju koliko su sami glupi.
Neki proizvođači brane ovaj sustav kao revoluciju sigurnosti na autocestama. No, budimo iskreni: ako vam treba računalo da vas upozori da prelazite u drugu traku na ravnoj autocesti, vama na cesti uopće nije mjesto. Točka. To je oprema koja potiče ljenost i odsustvo koncentracije, pretvarajući vozače u pasivne promatrače koji se oslanjaju na elektroniku da ih spasi od vlastite nekompetencije.
05. Integracija s društvenim mrežama: Kad “Lajkovi” postanu bitniji od života
I na prvom mjestu, apsolutni pobjednik idiotizma: Integracija infotainmenta s Facebookom, Twitterom (X), LinkedInom i ostalima.
Infotainment sustavi su korisni – navigacija, glazba, postavke ovjesa i mjenjača – sve to ima smisla. Ali, može li netko objasniti logiku iza tipkanja statusa na zaslonu dok vozite 150 km/h?
Digitalno smeće u kokpitu
Društvene mreže su dio svakodnevice, to razumijemo. Ljudi žele znati najnovije vijesti o stražnjici neke pjevačice ili parničnim postupcima estradnih zvijezda. Ali zašto, pobogu, automobil mora biti posrednik u tom zaglupljivanju?
Automobil bi trebao biti prostor izolacije, uživanja u vožnji ili barem sigurnog transporta. Ugradnja Facebooka u auto je kao ugradnja mikrovalne pećnice u tuš-kabinu – tehnički je moguće, ali je potpuno nepotrebno i opasno. Onaj tko osjeća potrebu da tijekom vožnje provjerava tko mu je stisnuo “Like” na objavu, ne treba mjenjač, nego stručnu pomoć.
Trijumf tehnološkog idiotizma
Ovih pet stavki samo su vrh ledenog brijega. Možda je na ovoj listi trebala biti i autonomna vožnja, ali ona je više trend nego oprema. Sve ovo što smo nabrojali servira nam se kao “napredak”, a zapravo je riječ o konstantnom zaglupljivanju i distrakciji.
Auto-industrija se više ne natječe tko će napraviti bolji ovjes ili dugovječniji motor, nego tko će u kabinu ugurati više besmislenih funkcija koje hrane ljudsku taštinu. Iako se toj tehno-maniji kraj ne vidi, to ne znači da moramo šutjeti.