Snimke koje prikazuju besprijekorne, ponekad i nikad vožene automobile kako završavaju pod hidrauličnom prešom, redovito izazivaju nevjericu i zgražanje javnosti. Dok mnogi vozači u regiji godinama štede za novi model, prizor drobilice koja guta skupocjeno vozilo djeluje kao čisto rasipništvo. Ipak, iza ove naizgled nerazumne prakse stoje čelični pravni, sigurnosni i financijski razlozi.

​Godišnje se unište deseci tisuća automobila – od unikatnih koncepata do predserijskih modela. Pitanje zašto proizvođači uništavaju prototipove automobila zapravo je pitanje zaštite od višemilijunskih tužbi.

​Prototipovi i “mule”: Vozila koja ne smiju na cestu

​Automobili koji najčešće završavaju u drobilici spadaju u kategorije vozila koja nikada nisu bila namijenjena prodaji:

  • Pretprodukcijski modeli: Izrađuju se prije početka serijske proizvodnje kako bi se testirali alati i procesi sklapanja. Kvalitetom su često vrhunski, ali se specifikacijama razlikuju od finalnog proizvoda.
  • Testne “mule”: Vozila koja ispod stare karoserije skrivaju potpuno novu mehaniku, motore ili mjenjače koji su u fazi ispitivanja.
  • Konceptni automobili: Zvijezde salona koje su često samo dizajnerske skulpture od stakloplastike ili drva, bez sigurnosne opreme i funkcionalnog motora.

​”Bilo bi nepromišljeno prodavati ih zbog mogućih razlika u specifikacijama između tih modela i onih koji idu u masovnu proizvodnju”, objašnjavaju stručnjaci iz industrije.

​Od zvijezda premijere do tragičara

​Posebno je paradoksalno da se uništavaju i automobili koje gledamo na promotivnim slikama i koje novinari testiraju na svjetskim premijerama. Ta vozila su “prva lica” novog modela, ali su i ona uglavnom pretprodukcijski primjerci. Nakon što odrade svoju ulogu pod svjetlima reflektora i zadive javnost, za njih ne postoji legalan put do krajnjeg kupca.

​Pravna odgovornost: Nepremostiva prepreka

​Glavni razlog za uništenje leži u pravnoj odgovornosti. Većina ovih vozila:

  1. ​Nema valjane certifikate o sigurnosti (crash-testovi).
  2. ​Ne zadovoljava norme o emisijama štetnih plinova.
  3. ​Često nemaju važeći identifikacijski broj vozila (VIN), bez kojeg ih je nemoguće legalno registrirati.

Da takvo vozilo završi u prodaji i kasnije sudjeluje u nesreći zbog kvara na dijelu koji je bio “ručni rad”, proizvođač bi se suočio s tužbama koje bi mogle ugroziti cijelu kompaniju.

​Plemenita svrha prije drobilice

​Ipak, ne završavaju svi prototipovi odmah u komadićima. Postoji nekoliko načina na koji ova vozila mogu poslužiti zajednici prije konačnog kraja:

  • Edukacija: Donacije tehničkim školama i fakultetima za obuku budućih mehaničara i inženjera, uz strogi ugovor koji zabranjuje registraciju.
  • Vatrogasne vježbe: Donacije vatrogasnim postrojbama koje na njima uvježbavaju rezanje karoserije i spašavanje unesrećenih.
  • Muzejski eksponati: Samo rijetki, povijesno najznačajniji primjerci imaju tu sreću da ostatak postojanja provedu kao eksponati u muzejima proizvođača.

Sve ostalo, nažalost, mora završiti pod prešom kako bi se osigurao nesmetan i siguran ciklus serijske proizvodnje.

​Za više zanimljivosti iz automobilske industrije i detaljne analize tržišta, pratite naše rubrike vijesti i servisi na portalu Auto Klub.

Podijeli:

Pridružite se zajednici

Ne propustite ključne savjete za svoj auto:

Trenutak...

Hvala na prijavi!