Kupnja rabljenog automobila starog nekoliko godina na našim prostorima često se smatra pametnom financijskom odlukom. Pustili ste da netko drugi plati onaj najveći pad vrijednosti novog vozila, a vi dobivate moderan, atraktivan i tehnološki napredan automobil za razuman novac.
Međutim, posljednje desetljeće autoindustrije donijelo je drastične promjene pod haubom. U utrci za smanjenjem emisije ispušnih plinova i zadovoljavanjem strogih Euro 6 normi, proizvođači su ušli u eru radikalnog smanjenja obujma (downsizinga), ugradnje preosjetljivih ekoloških sustava i eksperimentiranja s novim materijalima.
Rezultat? Neki od najpopularnijih automobila na europskim cestama u sebi kriju prave mehaničke tempirane bombe. Ako kupujete rabljeni automobil proizveden u posljednjih desetak godina, sjednite i dobro proučite ovu crnu listu – jer ovi su motori proglašeni najvećim inženjerskim promašajima modernog doba.
1. PSA (Peugeot, Citroën, Opel) 1.2 PureTech (EB2 serija)
- Gdje se ugrađivao: Peugeot (208, 308, 2008, 3008), Citroën (C3, C4, C5 Aircross), Opel (Corsa, Astra, Mokka).
Ovaj trocilindrični turbo-benzinac osvajao je nagrade za motor godine, troši iznimno malo i fantastično povlači iz niskih okretaja. No, u pozadini se krije jedna od najvećih konstrukcijskih grešaka modernog doba: “mokri” zupčasti remen (wet belt).
Inženjeri su odlučili smjestiti zupčasti remen unutar samog bloka motora, gdje se on neprekidno kupa u motornom ulju kako bi se smanjilo trenje. Međutim, pod utjecajem neizbježnih mikroskopskih količina goriva koje s vremenom dospiju u ulje, guma remena počinje kemijski propadati, bubriti i doslovno se mrviti.
Te sitne gumene mrvice padaju na dno kartera i postupno začepljuju sito uljne pumpe. Motor preko noći gubi pritisak ulja, što dovodi do trenutnog uništenja turbine i potpunog zaribavanja motora. Iako je grupa Stellantis naknadno produljila jamstva i promijenila specifikaciju remena, ovaj motor na tržištu rabljenih zahtijeva ekstremni oprez i povijest čestih izmjena ulja.
2. Renault, Dacia, Nissan 1.2 TCe (H5F motor)
- Gdje se ugrađivao: Renault (Clio, Megane, Captur, Kadjar), Dacia (Duster, Lodgy), Nissan (Qashqai, Juke).
Ovaj je motor trebao biti spas za sve koji su bježali od dizelaša u popularnim obiteljskim SUV-ovima i kompaktima. Četiri cilindra, turbo punjač i uglađen rad na papiru su zvučali savršeno.
U stvarnosti, ovaj motor pati od kronične i masovne potrošnje ulja (nerijetko i preko litre na 1.000 km) već nakon 60.000 do 80.000 prijeđenih kilometara. Problem je uzrokovan loše dizajniranim klipnim prstenovima (karikama) i krivo proračunatim tlakom u usisnoj grani, zbog čega motor doslovno usisava i sagorijeva vlastito ulje.
Budući da vozači ne kontroliraju šipku svakih nekoliko tjedana, motori često ostaju s kritično niskom razinom ulja, što uzrokuje rastezanje i pucanje pogonskog lanca, a u konačnici i potpuno uništenje ventila i cilindara. Renault se suočio s kolektivnim tužbama u Francuskoj upravo zbog ovog agregata.
3. BMW 2.0d (N47 i rane serije B47 motora)
- Gdje se ugrađivao: BMW serije 1, serije 3, serije 5, X1, X3.
Iako je korijen problema s ozloglašenim N47 dizelskim motorom počeo nešto ranije, on se masovno ugrađivao i rješavao kroz prvu polovicu prošlog desetljeća, a njegovi repovi zahvatili su i ranu fazu novijeg B47 nasljednika.
Ovaj dvolitreni dizelaš ima vrhunske performanse, no BMW-ova odluka da pogonski lanac smjesti na stražnju stranu motora (do mjenjača) pretvorila se u servisni pakao. Zbog loših klizača i predugih intervala zamjene ulja, lanac se rasteže, počinje strugati i na kraju puca. Budući da je smješten straga, rutinska zamjena lanca zahtijeva vađenje kompletnog motora iz automobila, što popravak diže na razinu od nekoliko tisuća eura. Ako lanac pukne u vožnji, motor možete baciti u smeće.
4. Ford 1.0 EcoBoost (Fox serija)
- Gdje se ugrađivao: Ford Fiesta, Focus, Mondeo, EcoSport, Puma.
Slično kao i PSA-ov PureTech, Fordov jednolitreni trocilindrični EcoBoost bio je tehnološko čudo i višestruki osvajač titula “Motor godine”. Izvlačenje 125 ili 140 KS iz tri cilindra obujma kutije mlijeka izgledalo je impresivno.
Međutim, Ford je koristio isti koncept zupčastog remena koji radi u ulju. Osim problema s mrvljenjem remena i začepljenjem uljne pumpe, rane i srednje generacije ovih motora imale su katastrofalan problem sa sustavom hlađenja. Najmanje propuštanje plastičnih cijevi rashladne tekućine uzrokovalo bi trenutno pregrijavanje. Budući da je blok motora iznimno mali i termički opterećen, glava motora bi se iskrivila u roku od nekoliko sekundi, ostavljajući vlasnike s nepopravljivim motorom.
5. Volkswagen grupa (VW, Audi, Škoda, Seat) 1.4 i 1.8 TSi (EA111 i rani EA888)
- Gdje se ugrađivao: VW Golf 6 i 7, Passat, Škoda Octavia, Superb, Audi A3, A4.
Iako je VW grupa kasnije riješila ove probleme uvođenjem izvrsnih 1.5 TSI i novijih generacija 2.0 TSI motora, modeli proizvedeni u prvoj polovici proteklog desetljeća s oznakama 1.4 TSI (s lancem) i 1.8/2.0 TSI (EA888 Gen 2) ostaju velika opasnost.
Ovi motori patili su od dva velika problema: očajnih hidrauličkih zatezača lanca koji bi popustili pri paljenju automobila (što bi dovelo do preskakanja lanca i havarije ventila) te pretankih karika. Karike bi se začepile čađom, pa su ovi motori nakon 100.000 km trošili litru ulja na nekoliko stotina kilometara.
Zaključak: Kako se zaštititi?
Činjenica da se neki motor nalazi na ovoj listi ne znači da će svaki primjerak eksplodirati na cesti, ali statistika i krcate radionice specijaliziranih mehaničara govore sami za sebe.
Ako kupujete automobil s jednim od ovih motora, obavezno inzistirajte na provjeri servisne povijesti. Kod ovih motora pravilo o zamjeni ulja na 30.000 km je doslovno smrtonosno. Oni mogu preživjeti samo ako su održavani striktno svakih 10.000 km i ako su problematični dijelovi (poput remena u ulju ili lanca) zamijenjeni najnovijim, modificiranim tvorničkim komponentama. U suprotnom, jeftina kupnja rabljenog brzo će postati najskuplja lekcija u vašem životu.