U povijesti automobilizma postoje legende koje su općepoznate, a postoje i one koje su desetljećima čuvane pod ključem u najstrože čuvanim podrumima BMW-ovog M odjela. Jedna od takvih priča, koja je tek u posljednjih nekoliko godina dobila službenu potvrdu, jest postojanje BMW-a M5 serije E34 Touring koji ispod poklopca motora ne skriva redni “šestak”, već masivni V12 monstrum.
Ovaj automobil nije bio namijenjen prodaji, niti je bio hir nekog bogatog šeika. Bio je to najvažniji testni laboratorij na kotačima u 20. stoljeću. Služio je kao “testna mula” za razvoj motora koji će kasnije pokretati McLaren F1, automobil koji je postavio standarde superautomobila koje mnogi ni danas, u 2026. godini, ne mogu dostići.
U ovom iscrpnom pregledu portala autoklub.net, otkrivamo tehničke detalje ovog nevjerojatnog stroja i objašnjavamo zašto je Gordon Murray, otac McLarena F1, povjerio srce svog remek-djela upravo BMW-u.
1. Inženjerski genij Paula Roschea: Nastanak motora S70/2
Priča počinje s potragom Gordona Murraya za savršenim motorom. Murray je želio atmosferski motor s više od 100 KS po litri obujma, besprijekoran odziv na gas i pouzdanost koju trkaći motori često nemaju. Nakon što ga je Honda odbila, Murray se obratio svom starom prijatelju iz dana Formule 1 – Paulu Roscheu, legendarnom BMW-ovom inženjeru poznatom pod nadimkom “Nocken-Paule” (Pavao od Bregastih).
Remek-djelo iz Münchena
Rosche i njegov tim konstruirali su S70/2 V12 motor. Sa 6,1 litrom obujma, ovaj motor je proizvodio 627 KS i 650 Nm okretnog momenta. Bio je to tehnološki vrhunac tog vremena:
- Vanos sustav: Varijabilno upravljanje ventilima koje je omogućilo ogroman okretni moment u niskim okretajima i eksplozivnu snagu u visokim.
- Individualna kućišta leptira (ITB): Za svaki cilindar po jedno, što je osiguralo legendaran odziv na gas.
- Suhi karter: Omogućio je nisko težište i savršeno podmazivanje pri ekstremnim bočnim silama.
2. Zašto baš E34 M5 Touring?
Kada je motor bio gotov, inženjeri su ga morali testirati u realnim uvjetima prije nego što ga isporuče McLarenu. Problem je bio što McLaren F1 još nije bio fizički spreman, a BMW nije imao nijedan serijski model koji bi mogao primiti tako golem V12 motor i izdržati takvu silu.
Izbor je pao na E34 M5 Touring. Razloga je bilo nekoliko:
- Prostranost: Karavanska karoserija omogućila je lakši pristup stražnjem dijelu motora i smještaj dodatne mjerne opreme, ogromnih hladnjaka i specifičnog ispušnog sustava.
- Čvrstoća: Šasija serije 5 bila je dovoljno robusna da izdrži brutalni okretni moment V12 motora bez uvijanja karoserije.
- Anonimnost: Na cestama oko Münchena, sivi karavan izgledao je kao još jedan brzi obiteljski auto, dopuštajući inženjerima da testiraju motor u javnom prometu bez privlačenja previše pozornosti.
3. David Clark i svjedočanstvo o “Zvijeri”
Postojanje ovog automobila bila je strogo čuvana tajna sve dok David Clark, bivši direktor McLarena, u jednom podcastu nije potvrdio njegovu autentičnost. Clark je opisao iskustvo vožnje ovog karavana kao nešto “potpuno nadrealno”.
Zamislite automobil koji izvana izgleda kao klasični BMW karavan iz ranih devedesetih, ali se glasa poput bolida Formule 1 i ubrzava silinom koja je u to vrijeme bila rezervirana samo za prototipove. Clark je potvrdio da je BMW zadržao taj automobil u svojoj M Heritage kolekciji, iako on nikada nije javno izložen u BMW muzeju.
4. McLaren F1: 106 primjeraka čiste povijesti
Iako je BMW proizveo više motora (oko 350 komada planiranih za različite svrhe, uključujući utrke Le Mansa), McLaren F1 proizveden je u samo 106 primjeraka. Od toga je samo 64 bilo cestovnih modela.
Motor S70/2 pokazao se toliko dominantnim da je McLaren F1 GTR pobijedio na 24 sata Le Mansa 1995. godine, pobijedivši namjenski građene prototipove. Bio je to prvi i jedini put da je motor temeljen na cestovnoj arhitekturi (iako ekstremnoj) dominirao najtežom utrkom na svijetu u svom debiju.
5. Tehnički izazovi ugradnje V12 u E34
Ugradnja 6,1-litrenog V12 motora u motorni prostor dizajniran za redne šestake zahtijevala je drastične preinake:
- Hlađenje: Standardni hladnjaci E34 nisu mogli odvesti toplinu koju proizvodi V12. Mula je imala prilagođene hladnjake ulja i vode, često vidljive kroz dodatne otvore.
- Mjenjač: Originalni Getrag iz M5 nije mogao izdržati 650 Nm momenta, pa je korišten poseban mjenjač koji je mogao simulirati prijenosne omjere McLarena.
- Kočnice: Kako bi se zaustavila tolika snaga, korišteni su prototipovi kočnica koji su kasnije postali standard na najjačim BMW modelima.
6. Gdje je taj automobil danas?
Prema insajderskim informacijama, BMW E34 M5 V12 Touring nalazi se u BMW Group Classic zgradi u Münchenu. Iako je većina testnih mula nakon završetka projekta završila pod prešom (kako bi se zaštitile industrijske tajne), značaj projekta McLaren F1 bio je toliko velik da je BMW odlučio sačuvati ovaj specifični primjerak.
U 2026. godini, kada se autoindustrija okreće tihoj električnoj energiji, ovaj karavan ostaje spomenik eri mehaničke čistoće i inženjerske hrabrosti. On je dokaz da se najsofisticiraniji motori na svijetu ponekad rađaju u tijelima sasvim običnih automobila.
Zaključak: Srce superautomobila u obiteljskom pakiranju
BMW M5 E34 Touring s V12 motorom podsjetnik je na vrijeme kada su se granice fizike probijale sirovom snagom i preciznim inženjeringom. Bez ovog karavana, McLaren F1 možda nikada ne bi bio tako savršen. On je karika koja nedostaje u povijesti najbržeg automobila na svijetu i definitivno najposebniji BMW koji je ikada izašao iz M radionice.
Na portalu autoklub.net nastavit ćemo istraživati ove skrivene dragulje povijesti. Jer, tko zna koliko se još ovakvih “testnih mula” krije u garažama diljem Njemačke, čekajući da njihova priča bude ispričana.