Postoji jedna zanimljiva stvar kod automobila koji su obilježili određeno vrijeme. Dok su novi, svi ih žele. Dok su aktualni, svi o njima pričaju. A onda, nekoliko desetljeća kasnije, jednostavno nestanu iz razgovora. Kao da ih nikada nije ni bilo. Potonu u zaborav, prekriveni prašinom u garažama ili, češće, zgnječeni na otpadima, dok njihovo mjesto u kolektivnoj svijesti zauzimaju moderniji, tiši i sterilniji nasljednici.
Honda CRX je jedan od takvih automobila. Danas se na cestama gotovo i ne viđa. A još rjeđe ga netko spominje u kontekstu velikana automobilske povijesti. Što je pomalo čudno, jer je riječ o automobilu koji je u svoje vrijeme bio gotovo savršena definicija onoga što mali sportski automobil treba biti. Bio je to džepni raketni pogon koji nije trebao stotine konjskih snaga da bi vam natjerao krv u lice. Trebao je samo cestu, vozača i visoke okretaje.
1. Filozofija “Manje je više”: Recept za savršenstvo
Priča o CRX-u zapravo je vrlo jednostavna, ali genijalna u svojoj izvedbi. Inženjeri su uzeli kompaktni automobil (Civic), skinuli s njega sve što nije bilo apsolutno nužno, učinili karoseriju agresivnijom, kraćom i nižom, te u taj mali prostor “ugurali” motor koji voli okretaje više nego što većina nas voli slobodne vikende.
Rezultat je bio automobil koji možda nema impresivne brojke na papiru, ali u stvarnosti djeluje brže nego što bi ikakva tablica mogla sugerirati. CRX je bio lagan. Stvarno lagan. U svijetu gdje današnji kompakti teže preko 1.500 kilograma, CRX sa svojih 900 kilograma djeluje kao pero. To je značilo da je svaki konj iz motora imao vrlo malo mase za vući. To je bila čista fizika upakirana u japanski čelik.
2. Inženjerski dragulj: Srce koje kuca na 8.000 okretaja
Kada se spomene Honda iz te ere, razgovor uvijek završi na motorima. To nije bilo samo pogonsko sredstvo; to je bio instrument. Posebna priča bili su motori opremljeni VTEC tehnologijom (kod kasnijih Mk2 modela).
Kada bi se kazaljka okretomjera počela približavati gornjem dijelu skale, negdje oko 5.000 ili 6.000 okretaja, karakter automobila potpuno bi se promijenio. Ono što je do tog trenutka bio relativno miran, čak i pitom mali kupe, pretvaralo se u vrišteću pilu koja vas tjera da zadržite nogu na gasu još nekoliko sekundi duže. Taj “prijelaz” na bregastom vratilu bio je poput injekcije adrenalina direktno u kralježnicu vozača.
CRX je bio mali, nizak i tvrd. Volan je bio lagan, ali kirurški precizan. Niste osjećali cestu preko volana; vi ste je čitali kao Brailleovo pismo. No, takva agilnost imala je i svoju tamnu stranu. Kratak međuosovinski razmak značio je da je stražnji kraj znao biti živahniji nego što bi neiskusan vozač očekivao, posebno pri naglom puštanju gasa u zavoju (lift-off oversteer). Sve to skupa značilo je da CRX traži vozača koji zna što radi.
3. Kultni status na Balkanu: Od ljubimca do žrtve
Na našim prostorima, CRX je imao gotovo božanski status devedesetih i početkom dvijetisućitih. Bio je to automobil snova za mlađu generaciju koja je željela pobjeći od uobičajenih europskih kompakata. Dok su očevi vozili Golfove i Kadette, sinovi su sanjali o crvenoj Hondi koja zvuči kao bolid Formule 1 dok prolazi kroz kvart.
Bio je pouzdan, relativno brz i, što je najvažnije, zahvalan za razne modifikacije. Nažalost, upravo je ta “zahvalnost” bila njegova propast.
- Tuning era: Mnogi primjerci završili su u rukama entuzijasta koji su ih nadograđivali spojlerima upitne estetike, “protočnim” auspuhima koji su samo proizvodili buku i lošim sustavima ovjesa.
- Brutalna eksploatacija: Budući da su bili jeftini i brzi, mnogi su CRX-ovi “poginuli” u uličnim utrkama ili su jednostavno izgorjeli zbog lošeg održavanja onih koji su htjeli performanse, ali nisu imali novca za ulje i filtere.
Danas je zato gotovo nemoguće pronaći CRX koji je ostao u originalnom, tvorničkom stanju. Ti rijetki “preživjeli” primjerci danas polako, ali sigurno dobivaju status modernog klasika i njihova cijena na europskim aukcijama počinje letjeti u nebo.
4. Zašto nam danas nedostaju automobili poput CRX-a?
Moderni automobili su, bez ikakve sumnje, brži, sigurniji i opremljeniji. Ali rijetko koji je toliko živ. Današnji sportski automobili izoliraju vozača; oni koriste senzore, računala i turbo punjače kako bi sakrili masu i pogreške vozača.
CRX nije ništa skrivao. On je bio iskren. Ako ste pogriješili u zavoju, on vas je kaznio. Ako ste pogodili idealnu putanju, nagradio vas je osjećajem povezanosti koji se u modernoj autoindustriji polako gubi. Bio je to automobil s karakterom – onim koji vas nasmije svaki put kad otvorite garažu, čak i ako znate da unutrašnjost škripi, a izolacija buke ne postoji.
5. Tehnički podsjetnik: Što provjeriti ako nađete jedan?
Ako nekim čudom naiđete na oglas za CRX, budite spremni na detektivski posao.
- Hrđa: Najveći neprijatelj. Rubovi blatobrana, pragovi i podnica su mjesta gdje CRX najčešće gubi bitku s vremenom.
- Motor: Provjerite gubi li ulje i radi li VTEC sustav (kod modela koji ga imaju). Plavi dim na visokim okretajima je jasan znak da su karike ili gumice ventila dale svoje.
- Povijest sudara: Zbog živahnog zadnjeg kraja, rijetko koji CRX nije barem jednom “posjetio” jarak ili stup.
Zaključak: Lekcija iz prošlosti
Možda Honda CRX nikada nije bila najbrži automobil svoje generacije. Možda nije bila ni najskuplja. Ali imala je ono što mnogi moderni električni i hibridni automobili, unatoč svom svom ubrzanju, nikada neće imati.
Karakter.
I zato je velika šteta što se o njemu danas gotovo i ne priča. Honda CRX nije bila samo mali sportski automobil; bila je podsjetnik na vrijeme kada su automobili bili jednostavniji, lakši i možda malo iskreniji nego što su danas. Naučiti nešto iz njezine priče znači razumjeti da brzina nije samo u brojkama, nego u osjećaju koji imate dok držite volan i slušate kako se motor “penje” prema crvenom polju.