Švedska je godinama služila kao europski uzor u tranziciji prema električnoj mobilnosti. Nagli porast prodaje električnih vozila (EV) potaknuo je lance benzinskih postaja i privatne investitore na golema ulaganja u mrežu brzih punionica širom zemlje. No, najnoviji podaci koje je objavila Švedska agencija za energetiku donose hladan tuš za investitore: infrastruktura je dramatično neiskorištena.
Istraga portala SVT, temeljena na podacima o iskorištenosti u stvarnom vremenu, otkrila je da su javne brze punionice u prosjeku aktivne svega 8 posto vremena. To je daleko ispod praga isplativosti i znatno manje od očekivanih 20 posto, koliko su predviđale ekonomske studije.
Promjena politike: Jeftiniji benzin i kraj subvencija
Jedan od glavnih razloga za stagnaciju električne mobilnosti leži u potezima švedske vlade. Ukidanje općih subvencija za kupnju električnih automobila izravno je utjecalo na potražnju. Istovremeno, strateškim smanjenjem poreza na fosilna goriva i ublažavanjem zahtjeva za miješanje biogoriva, benzin i dizel postali su jeftiniji, čime su tradicionalni automobili ponovno postali ekonomski konkurentni.
Rezultat je vidljiv u brojkama:
- Udio u prodaji: Umjesto stalnog rasta, udio električnih vozila u prodaji novih automobila stagnira na oko 36 posto (podaci za 2025.).
- Broj vozila na cestama: Umjesto planiranih 660.000, švedskim prometnicama trenutno krstari oko 430.000 električnih vozila.
Zašto je 8 posto realnost?
Iako je 230.000 “nedostajućih” vozila velik čimbenik, stručnjaci ističu da to ne može biti jedini razlog za prazne punionice. Problem je slojevitiji i krije se u navikama samih vozača.
- Punjenje kod kuće kao prioritet: Velika većina vlasnika električnih automobila u Švedskoj živi u kućama ili zgradama s osiguranim priključkom. Punjenje preko noći, kada je struja najjeftinija, eliminira potrebu za skupim brzim punjačima tijekom radnog tjedna.
- Brzi punjači samo za duga putovanja: Javne brze punionice (DC) koriste se gotovo isključivo tijekom vikenda ili godišnjih odmora za međugradska putovanja. Ostatak vremena one su “rezerva” koju vozači rijetko koriste za svakodnevne potrebe.
- Prebrza ekspanzija: Strah od “tjeskobe zbog dometa” (range anxiety) natjerao je investitore da izgrade mrežu koja je u ovom trenutku prekapacitirana u odnosu na realne potrebe voznog parka.
Opasnost za investitore
Ova situacija stvara ozbiljne probleme za lance benzinskih postaja koji su transformirali svoja prodajna mjesta. Niska stopa iskorištenosti od 8 posto znači da se uložena sredstva u skupu opremu i elektroenergetske priključke neće vratiti u planiranom razdoblju. To bi moglo dovesti do usporavanja daljnjih ulaganja, ali i do povećanja cijena usluge punjenja kako bi se pokrili fiksni troškovi održavanja praznih mjesta.
Zaključak
Švedski primjer pokazuje da puka izgradnja punionica nije jamstvo uspjeha ako je ne prati stabilna porezna politika i realna potražnja na tržištu. Električna mobilnost u Švedskoj nije propala, ali je ušla u fazu “otrežnjenja”. Za ostatak Europe, pa tako i za nas, ovo je važna lekcija o tome da je tranzicija maraton, a ne sprint, te da su subvencije i cijena fosilnih goriva i dalje ključni faktori koji diktiraju tempo promjena.