Dok nas naslovi svjetskih medija bombardiraju vijestima o potpunom prelasku na električnu energiju do 2035. godine, prosječni stanovnik Zagreba, Sarajeva ili Beograda koji živi na četvrtom katu zgrade izgrađene 80-ih postavlja si jedno vrlo logično pitanje: “Gdje ću ja to čudo napuniti?”.
Električni auto u zgradi bez garaže ili vlastitog parkirnog mjesta danas predstavlja jednu od najvećih realnih prepreka masovnijoj elektrifikaciji voznog parka u Hrvatskoj. Tehnologija vozila je sazrela, baterije traju duže, a ponuda modela na portalu AutoKlub.Net nikada nije bila bogatija. Ipak, infrastruktura i stambeni uvjeti u našim urbanim sredinama ozbiljno zaostaju za tehnološkim napretkom.
Prvi problem: Fizički zid između utičnice i asfalta
Prvi i osnovni izazov s kojim se susreće vlasnik električnog vozila (EV) u gradu je fizički pristup energiji. Parkiranje ispred zgrade u pravilu znači korištenje javne površine, zajedničkog dvorišta ili ruba kolnika. U takvim uvjetima, dovesti kabel do automobila graniči s nemogućim.
Čak i ako stanujete u prizemlju, provlačenje produžnog kabela preko nogostupa nije samo nepraktično, već i protuzakonito te opasno. Postavljanje vlastite utičnice ili “wallbox” punjača na vanjski zid zgrade zahtijeva:
- Suglasnost suvlasnika: Dobivanje natpolovične većine glasova u zgradi gdje su međuljudski odnosi često narušeni već oko pitanja košnje trave.
- Složenu papirologiju: Od tehničkih projekata do odobrenja HEP-a.
- Zastarjele instalacije: Većina starijih zgrada ima priključnu snagu projektiranu za osnovna trošila. Dodavanje punjača snage 11 kW ili čak 22 kW može dovesti do preopterećenja mreže, zahtijevajući skupu rekonstrukciju razvodnih ormara i brojila.
Dostupnost javnih punionica: Lutrija nakon radnog vremena
Drugi problem je oslanjanje na javnu infrastrukturu. Iako se broj punionica u većim hrvatskim gradovima povećava, taj rast ne prati brzinu prodaje električnih vozila. Stanovnik zgrade bez vlastitog priključka osuđen je na “javno punjenje”, što u praksi znači:
- Zauzetost: Dođete s posla u 17 sati, a jedina punionica u kvartu je zauzeta (često vozilima koja su se napunila, ali se nisu pomaknula).
- Nefunkcionalnost: Nije rijetkost da punionice budu izvan funkcije zbog kvara na softveru ili mehaničkog oštećenja.
- Logistički stres: Umjesto da auto punite dok spavate, vi planirate svoj život oko punjenja. Vožnja do trgovačkog centra i čekanje dva sata dok se auto dopuni prestaje biti praktično nakon prvih mjesec dana posjedovanja vozila.
Vrijeme i ekonomika: Kada besplatno postane preskupo
Treći ključni problem je vrijeme, koje je izravno povezano s troškovima. Javne AC punionice (do 22 kW) zahtijevaju sate za punjenje baterije. DC brze punionice (50 kW i više) pune auto za 30-45 minuta, ali one su značajno skuplje.
Ako električni auto koristite isključivo na javnim brzim punionicama, trošak po kilometru opasno se približava cijeni vožnje na dizel ili benzin. Osim toga, učestalo korištenje isključivo DC punjača može ubrzati degradaciju baterije. Vlasnik EV-a koji nema kućno punjenje gubi najveću prednost – nisku cijenu “kućnog” kilovatsata koji u noćnoj tarifi u Hrvatskoj iznosi tek nekoliko centi.
Postoje li realna rješenja za stanare zgrada?
Situacija nije bezizlazna, ali zahtijeva veliku dozu prilagodbe i snalažljivosti.
1. Punjenje na radnom mjestu
Ovo je trenutno najsretnije rješenje za stanovnike zgrada. Ako vaš poslodavac nudi mogućnost punjenja tijekom radnog vremena, problem infrastrukture kod kuće postaje zanemariv. Čak i obična šuko utičnica na poslu može nadoknaditi 100-150 km dosega tijekom osmosatnog radnog dana, što je više nego dovoljno za prosječnu dnevnu migraciju.
2. Kvartovske “Hub” punionice
Neki gradovi u Europi uvode punjače ugrađene u stupove javne rasvjete. To bi za Hrvatsku bilo revolucionarno rješenje. Dok se to ne dogodi, preostaje vam disciplina i korištenje komunalnih punionica u vrijeme kada je potražnja najmanja.
3. Prilagodba zajedničkih prostora
U nekim zgradama moguće je postići dogovor o ugradnji zajedničke punionice u dvorištu. Moderni sustavi omogućuju autorizaciju putem RFID kartice, tako da svaki stanar plaća isključivo ono što je potrošio, a račun se automatski pridružuje pričuvi ili zasebnom broju. Tehnički to nije komplicirano, ali zahtijeva proaktivnog predstavnika stanara i slogu suvlasnika.
Zakonodavni okvir i novogradnja
Novi zakonski propisi u Hrvatskoj (i EU) obvezuju investitore u novogradnji na ugradnju infrastrukture (kablovske pripreme) za punjenje vozila. To znači da će kupci stanova u zgradama izgrađenim nakon 2024. godine imati puno manje glavobolje. Međutim, što je sa stotinama tisuća stanova u “starogradnji”?
Potrebna je snažnija državna intervencija i subvencije fondova za zaštitu okoliša ne samo za kupnju vozila, već ciljano za ugradnju punionica u postojeće višestambene objekte. Bez olakšane procedure ugradnje bez suglasnosti 100% stanara (već npr. jednostavnom objavom tehničkog rješenja), proces će ostati spor.
Zaključak: Što kupiti ako živite u zgradi bez garaže?
Na portalu AutoKlub.Net uvijek savjetujemo racionalnu kupnju. Ako nemate osiguran stabilan izvor punjenja (kod kuće ili na poslu), posjedovanje potpuno električnog automobila u ovom trenutku donosi više stresa nego koristi.
Za vozače u urbanim sredinama bez privatnog parkirnog mjesta, trenutačno su najbolji izbor:
- Samopunjivi hibridi (HEV): Nude nisku potrošnju u gradu bez potrebe za utičnicom.
- Moderni i štedljivi benzinski motori: S malom zapreminom i turbopunjačima, pružaju odličan balans cijene i troškova.
- Plug-in hibridi (PHEV): Samo ako imate barem povremeni pristup punjenju, inače vozite teži i skuplji auto uzalud.
Prava revolucija mobilnosti nastupit će tek kada se infrastruktura počne razvijati na mikrorazini kvartova i zgrada. Do tada, elektrifikacija ostaje privilegija onih s privatnim posjedom, dok se ostatak populacije bori s kablovima i zauzetim javnim priključcima.