Problemi koje uzrokuje jedan od sustava pomoći vozaču, obavezan u novim automobilima od 2022. godine – sustav automatskog kočenja u nuždi (AEB) – nisu rijetkost, a pojava tzv. “fantomskog” kočenja sve je učestalija i vozačima zadaje ozbiljan stres.
U slučaju kontakta između dva automobila, uvriježeno je pravilo da je za sudar odostraga uvijek kriv vozač vozila koje je udarilo u automobil ispred. Međutim, u posljednjih se nekoliko godina vozači suočavaju s iznenadnim kočenjem svog vozila čak i kada sami ne pritišću papučicu kočnice, a to ponekad dovodi do neočekivanog sudara. Naravno, policija u pravilu kao jedinog krivca vidi vozača koji se nalazi iza, no čini se da je korijen problema mnogo dublji.
Kako radi sustav automatskog kočenja?
Tko god je kupovao automobil u posljednjih pet godina ili ga već posjeduje, vjerojatno je pored niza kratica naišao i na oznaku AEB (Autonomous Emergency Braking). Ovaj sustav koristi kameru i radarske senzore koji prate udaljenost i brzinu vozila, odnosno pješaka ili biciklista ispred automobila u naprednijim verzijama.
Ako sustav procijeni da se vozilo prebrzo približava prepreci, prvo upozorava vozača zvučnim i vizualnim signalima. Ako vozač ne reagira, ovisno o situaciji, automobil samostalno aktivira kočnice.
Sustav upozorava vozača, ali često bez stvarnog razloga
Osjetljivost sustava može se podešavati, a što je ona veća, veća je i vjerojatnost “lažnog” aktiviranja kočenja iako stvarna opasnost ne postoji. U nekim slučajevima sustav samo prikaže upozorenje, ali ponekad aktivira i snažno kočenje. To kočenje zna biti toliko naglo i intenzivno da stvara veliku nelagodu i stres, čak i pri vrlo malim brzinama.
Glavni je razlog to što kamere i senzori mogu pogrešno protumačiti sjenu, promjenu osvjetljenja ispod nadvožnjaka, granu na cesti ili neki drugi bezazleni predmet kao neposrednu prijetnju. Takva neočekivana reakcija može potpuno iznenaditi vozača iza, koji često nema dovoljno vremena za pravovremenu reakciju i izbjegavanje sudara.
Mijenja li se pravilo o krivnji za nalet odostraga?
Tada na snagu stupa nepisano pravilo da je za udar odostraga uvijek odgovoran vozač koji nije držao dovoljan razmak. Međutim, s pojavom fantomskog kočenja ta situacija više nije ni izbliza tako jednostavna.
Ako vozilo ispred naglo zakoči bez stvarnog povoda zbog pogrešne reakcije sigurnosnog sustava, opravdano se postavlja pitanje je li odgovornost isključivo na vozaču iza ili dio krivnje snosi i vozač automobila čije je vozilo iznenada zakočilo.
Fantomsko kočenje nije izolirani problem rezerviran za samo jedan brend. Europska unija je još od srpnja 2022. godine propisala da sva nova homologirana vozila moraju imati ugrađen sustav automatskog kočenja u nuždi (AEB), dok je od 2024. godine obveza proširena i na pouzdano prepoznavanje pješaka i biciklista.
Od srpnja 2026. godine u novim će automobilima zahtjevi biti dodatno postroženi, što znači da će ovi sustavni moduli postati još osjetljiviji kako bi brže i ranije reagirali na potencijalne opasnosti.
Prvi slučajevi već stižu osiguravateljima: Teško je dokazati istinu
U Nizozemskoj je osiguravajuća kuća DAS već zabilježila prve odštetne zahtjeve izravno povezane s fenomenom fantomskog kočenja. U jednom zabilježenom slučaju automobil je naglo zakočio nakon što je sustav običnu granu na kolniku pogrešno ocijenio kao ozbiljnu prepreku. Vozilo koje se kretalo iza nije uspjelo pravovremeno reagirati i došlo je do sudara.
Najveći izazov u ovakvim situacijama predstavlja dokazivanje da je automobil zakočio samostalno zbog softverske reakcije, a ne zato što je vozač doista pritisnuo papučicu kočnice. Potrebni podaci i telemetrija skriveni su u putnom računalu vozila, kojima u pravilu raspolaže isključivo proizvođač. Ako ih odbiju dobrovoljno ustupiti, jedina preostala opcija često ostaje dugotrajan sudski postupak.
Iako sustavi pomoći vozaču iz godine u godinu postaju sve napredniji, zakoni i dalje dosljedno smatraju da je čovjek za volanom u potpunosti odgovoran za upravljanje vozilom. Zbog toga se s pravom očekuje da će rasprave o fantomskom kočenju u nadolazećim godinama postati središnja tema za osiguravajuća društva, pravosudne organe i same proizvođače automobila.