Pozdrav ekipi iz svih krajeva. Danas vam ne pišem o oglasima, nego o jednom projektu koji mi je uzeo puno vremena, živaca, ali bome i para – mojoj “dvici” iz ’91. godine.
Kad sam uzeo ovaj 1.6 TD, znao sam da neću “krpati” stvari. Ili se radi kako treba, ili se ne radi uopće. I tako je krenulo. Danas, kad sjednem u njega, ne osjetim drhtaje, ne čujem zujanje, ne osjetim trešanje… samo onaj stari, dobri zvuk dizela koji se vrti k’o švicarski sat.
Šta je sve odrađeno?
Iskreno, kad povučem crtu, uloženo je preko 6000 eura, a samo na limariju je otišlo 2500 eura. Nema tu “skrpanih” rupa, sve je zaštićeno i sređeno da traje.
Evo šta je sve novo, da ne nabrajam redom:
-
Mehanika: Set kvačila je Lukov, zupčasti remen Continental, a ležajevi zadnjih kotača su novi.
-
Kočnice: Sve je ATE (pakne, sajle, cilindri) – auto staje k’o ukopan.
-
Struja i motor: Novi alnaser (Valko), novi akumulator, a prednji nosači i ležajevi amortizera su novi.
-
Detalji: Farovi su originalni Hella. Ne žute, ne magle, svijetle k’o prve večeri.
Specs za one koje zanima:
-
Motor: 1.6 TD (44 kW) – 1.598 ccm.
-
Kilometraža: 314.000 km (da se razumijemo, za ovaj motor to je tek razrada).
-
Potrošnja: Čuvenih 4 litre na 100 km.
-
Godina: 1991.
Kako se vozi?
Najbolji dio priče je kad ga upalim ujutro. Nema onog “treskanja” motora. Sve je utegnuto. Mjenjač ide “u brzinu” glatko, bez zapinjanja. Osjećaj na volanu je onaj pravi, analogni, kakav današnji auti ne mogu pružiti ni sa svim mogućim senzorima. Auto se vozi kao da je nov, a to mi je bila i poenta cijelog ovog projekta.
Ovo nije auto koji će stajati u garaži i skupljati prašinu. Ovaj auto je napravljen da se vozi. Imam hrpu slika od svakog koraka obnavljanja – od golih limova pa do ovog stanja danas. Ako nekoga zanima detaljnije kako sam što radio, slobodno pitajte, rado ću podijeliti iskustvo.
Ima li još ko da ulaže u “dvojke” ili sam ja jedini koji misli da su ovo zadnji pravi auti?