Pozdrav svima, javljam se iz Podvinja. Dok se svi utrkuju tko će imati više ekrana u autu i tko će imati manje konja, a više “štednje”, ja se vozim u onome što se nekad zvalo “automobil”.
Moja “Sto-devedesetka” (W201) iz 1991. godine nije tu da bi obarala rekorde na semaforu, ona je tu da traje. Kad sjednem u nju, osjetim onu staru školu – teška vrata, zvuk zatvaranja koji zvuči kao sef i onaj osjećaj sigurnosti koji moderni auti jednostavno nemaju.
O mašini
Pod haubom kuca srce koje ne zna za umor. U pitanju je 1.997 ccm dizel, 55 kW. Nije to jurilica, to je kruzer. Na satu ima 229.000 km, što je za ovaj motor tek zagrijavanje. Dok ovi današnji auti idu na “generalku” nakon 200.000, ovaj moj tek počinje raditi kako treba.
-
Godište: 1991.
-
Motor: Diesel, 1.997 ccm, 55 kW
-
Mjenjač: Ručni, precizan, onako “mercedesovski”
-
Registracija: Miran sam do 12. mjeseca 2025.
Gušt vožnje
Nema tu previše filozofije. Mehanički mjenjač, pogon na stražnje kotače i ovjes koji pegla naše ceste kao da su od svile. Najdraže mi je sjesti u njega vikendom, provozati se kroz Brod i uživati u onom specifičnom radu motora. Taj zvuk dizela nije buka, to je muzika.
Ne planiram ga mijenjati. Auto je redovno održavan, garažiran i pazi se k’o oko u glavi. Danas se auti prave da traju pet godina, a ovaj moj je napravljen da nadživi sve nas.
Ima li još ko da vozi “baby benz” po Slavoniji? Čisto da znamo da nas još ima koji cijenimo kvalitetu prije nego što su se auti počeli praviti od kartona.
Pozdrav iz Podvinja!
- Ručni
- Dizel