Pozdrav svima.
Vidim često se po grupama piše o novim autima, ekranima od pola metra, senzorima za ovo i ono… a ja bih radije da pričamo o onome što stvarno ima dušu. Da ne dužim, moj ljubimac je Golf I GTI iz ’79, onaj pravi, “Einser”. Kad kažem pravi, mislim na onaj model prije redizajna, sa malim štopovima i onim tankim branicima.
Mašina koja ne traži kompjuter
Kad otvoriš haubu, nema onog plastičnog poklopca koji sakriva sve. Vidiš motor, vidiš blok, vidiš gdje šta ide. Pričamo o onom legendarnom 1.6 motoru iz EA-827 porodice. To je ona mašina koja se ugrađivala u sve i svašta sve do 2000-ih, ali ovdje, u GTI-ju, taj motor diše drugačije.
Ljudi me često pitaju: “Vernes, šta mu radiš, kako ga održavaš?”. Najbitnije je ulje i svjećice. Kad podesiš karburator ili tu staru “ajnšpric” pumpu kako treba, to radi ko sat. Nema tu mudrolije, samo moraš imati osjećaj za smjesu. Kad ga upališ ujutro, onaj zvuk – to nije prigušeno zujanje modernih auta, to je prava, čista mehanika.
Zašto je 810 kila magičan broj
Svi se danas lože na konjske snage, gledaju ima li auto 200 ili 300 konja. Ali brate, ovaj GTI ima samo 110 KS. Zvuči malo? Sjedni u njega. Auto ima ravno 810 kilograma. To je poenta cijele priče! Kad sjedneš unutra, osjetiš svaki kamenčić na cesti. Nema serva da ti “ubije” volan, nema elektronike da ti pali lampice kad malo jače uđeš u krivinu.
Mjenjač je priča za sebe. Ubaciš u prvu, pa u drugu – “klak” – osjetiš kako zupčanici legnu. Ta ručica u obliku golf loptice nije tu samo da izgleda cool, nego stvarno leži u ruci k’o nijedna druga. A ona karirana sjedišta? To je klasika koja se ne dira. Nema kože, nema grijanja, ali te drži u krivini bolje nego pola ovih modernih “kadica”.
Šarafanje i održavanje
Što se tiče popravki, sve radim sam. Najveći gušt mi je kad dođe vikend, odem u garažu, malo ga protresem. Kod tih starih GTI-ja najviše vremena trošiš na ovjes. Ako hoćeš da ti auto bude utegnut, mijenjaš silene, krajnice, kugle. Kad to središ, auto “leži” na cesti k’o zalijepljen.
Nije da se ne kvari, naravno. Zna nekad zezati struja, oksidira neki kontakt na osiguračkoj kutiji, ali to popraviš za 15 minuta sa malo spreja i šarafcigerom. Ne treba mi dijagnostika od 5.000 maraka da bih znao šta mu fali. To je auto koji možeš popraviti nasred puta ako zatreba.
Zašto ga ne prodajem?
Vozio sam ja i novija auta, brža, udobnija, tiša. Ali svaki put kad sjednem u Golfa, nasmijem se. Kad izađeš na otvorenu cestu, kad ga zavrtiš u trećoj do 5.000 obrtaja – taj osjećaj ne možeš kupiti u salonu.
Ljudi te gledaju na semaforu, neko odmahne glavom, neko digne palac. GTI nije auto za “glumiti” frajera po gradu, to je auto za tvoj ćeif. Ko nije vozio pravog keca GTI, taj ne zna šta je čisti užitak u vožnji. Nema tu filtera između tebe i asfalta.
Zato, ako vas put nanese kroz Visoko, a vidite nekog crvenog Golfa sa onim prepoznatljivim crvenim okvirom oko maske – svirnite. Znaćete da sam to ja.
Ima li još ko da čuva ovakve primjerke ili smo ostali samo mi “starovjerski” fanatici? Pišite, baš me zanima kako vi održavate svoje mašine!
Vernes – Visoko